Viši sud u Podgorici ukinuo je presudu kojom su službenici Specijalne antiterorističke jedinice Boro Grgurović i Goran Zejak osuđeni na po 17 mjeseci zatvora zbog prebijanja Milorada Mija Martinovića. Istom odlukom potvrđena je presuda u dijelu kojim su oslobođeni krivice za demoliranje Martinovićevog vozila.
Viši sud je naložio da se Zejaku i Grguroviću ponovo sudi zbog optužbi za prebijanje Martinovića.
Prvostepenu presudu izrekla im je sudija Osnovnog suda u Podgorici Nada Rabrenović. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici uložilo je žalbu na tu odluku tražeći da se ukine dio presude kojom su okrivljeni oslobođeni odgovornosti za demoliranje auta. Odbrana osuđenih uložila je žalbu na dio kojim su sajovci osuđeni za prebijanje Martinovića.
– U postupku po žalbama izjavljenim protiv presude Osnovnog suda u Podgorici K.br. 856/15 od 12.3.2018.godine, Viši sud u Podgorici je odbio kao neosnovanu žalbu ODT Podgorica u odnosu na oslobađajući dio presude i u tom dijelu potvrdio presudu. Istom odlukom uvažena je žalba branioca okrivljenih i ukinuta je prvostepena presuda u stavu i izreke i u tom dijelu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje – kazala je za „Dan” Aida Muzurović, samostalni savjetnik za odnose s javnošću u Višem sudu u Podgorici.
Martinović je u izjavi za „Dan” kazao da drugačiju odluku nije ni očekivao i da ga ne bi začudilo ni da na kraju njega osude da je sam sebe prebio.
– Očekivao sam ovakvu odluku od sudova u Crnoj Gori. Pravda u mom slučaju neće biti zadovoljena dok se ne kazne oni koji su naredili moje prebijanje i svi koji su u tome učestvovali. Mnogo puta sam rekao, a ponoviću i sada: odluku ne donose sudovi koji sude po zakonu, već partijski sudovi. Ničemu drugom se nijesam ni nadao dok su ovi ljudi na vlasti. Trebalo je da procesuiraju sve koji su učestvovali u prebijanju, a ne da donose ovakvu odluku – kazao je Martinović.
Prvostepena presuda dvojici sajovca izrečena je u martu ove godine. Tada su oglašeni krivim za mučenje i nanošenje teške tjelesne povrede i osuđeni su na robiju od po godinu i pet mjeseci.
Martinović je prebijen u oktobru 2015. godine, nakon protesta Demokratskog fronta u Podgorici.
Grgurović i Zejak negirali su tokom suđenja optužbe da su počinili krivično djelo mučenje i nanošenje teških tjelesnih povreda na štetu Martinovića. Oni su tada priznali da su 24. oktobra 2015. godine, nakon razbijanja protesta Demokratskog fronta u Podgorici, zadali nekoliko udaraca Martinoviću, ali su tvrdili da su postupali po zakonu, odnosno da su to uradili pošto je oštećeni probio policijsku blokadu, nakon čega je pružao otpor.
Martinović je u sudnici decidirano tvrdio da je napadnut bez povoda, pri čemu je demolirano i njegovo vozilo. Iskaze Grgurovića i Zejaka nazvao je gnusnim lažima i neistinama. Martinović je tvrdio i da je napadnut i prebijen smišljeno, naglašavajući da za ovo djelo treba da odgovara i prvi čovjek SAJ-a. Prema njegovim riječima, dok je išao prema staroj zgradi Vlade, put mu je prepriječilo vozilo, iz kojeg je potom izašlo nekoliko uniformisanih osoba. Tada je počelo batinanje i demoliranje njegovog automobila.
Branilac okrivljenih sajovaca Zdravko Begović kazao je nakon izricanja prvostepene presude da je pritisak javnosti doprinio visokoj kazni.
Ministarstvo unutrašnjih poslova i Martinović sklopili su vansudsko poravnanje da država plati odštetu od 130 hiljada eura za materijalnu i nematerijanu štetu i svaku buduću štetu koja bi po njega mogla da nastane.
M.V.P.

---

Komandant sakrio imena batinaša
Bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice Radosav Lješković osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci zbog prikrivanja imena batinaša u policijskim uniformama koji su tukli građane nakon razbijanja demonstracija Demokratskog fronta.
Prvostepenu presudu, koju je potvrdio Viši sud u Podgorici, izrekla je sudija Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović. Ona je Lješkovića oglasila krivim za krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.
Tužilaštvo je zaključilo da je Lješković nakon protesta Demokratskog fronta 24. oktobra 2015. godine sačinio zajednički izvještaj o upotrebi sredstava prinude sa još 54 pripadnika te jedinice i time svjesno prekršio propise i od javnosti sakrio imena pripadnika SAJ-a koji su mučili i zlostavljali građane nakon razbijanja demonstracija.